24. novembar 2007. Povodom 25. novembra
DOMOVINO, SRETAN TI PRAZNIK!
Bosni O Bosno moja, o jado moja, o zemljo moja! O ti moj kameni i bijedni kršu s kozama, panjima a mršavim konjima, čija su leđa oglodali samari, čije su noge iskrivili sjenari kad su s planina kroz duboki snijeg vukli teret težak, sitnom blagu hranu. O ti moj gladni sušićavi raju koliba, bunjišta, horoza i jare, tebe ubijaju. Hoće da te nema i stide se tebe. Tebe, Bosno majko! I nije šuma, tvoj sjajni ogrtač, bilo prvo Božansko ruho što vidjeh, i nisu tvoji crni dijamanti iz Kaknja, Breze, Zenice i Kreke bili prvi nakit što me zimi kiti - volim te i plačem, i plačem, ali ne nad grobom jer ti mrtva nisi, nego nad sudbinom, nad sramotnim trenom, I nad tvojom djecom, nad tom jadnom rajom. Bosno moja, moje tugovanje, Bosno moja - tužno robovanje! Bosno moja - ti ropkinja nisi, dok planinom tvojom gorštak hodi, dok u tebi živi pjesma o slobodi, dok klokoće mandra u kotlu ijednom, dok rijeke teku i potoci tvoji, koji u žuboru, u svom vječnom pjevujavascript:void(0) Bericht publiceren u doline nose pjesmu, koja bodri i - premda žalosno - ipak pjeva, pjeva, pjeva našu pjesmu, pjeva pjesmu Bosne, Bosno moja, moje tugovanje,... Enver Čolaković pjeva sevdalinku. |