Đerzelezu Ale

Osedlaj najbržega ata,
najoštriju sablju opaši,
s majkom halali se brzo
i kreni, Đerzelezu Ale!
Prašinu otresi sa ruha
i čupavu podigni kosu
s očiju umrlih davno,
pa hitro izjaši iz groba
u borbu za opstanak Bosne!
U Džennetu ne miruj više,
ako si mu'min i junak,
majčine ne gledaj suze,
ako si ponosni Bošnjak.
S nebeskih kad modrih visina
snesu te meleki amo
do tvoga zapuštenoga groba,
nek at te već osedlan čeka.
Potegni buzdovan i sablju,
pa jurni kroz prašnjavu Bosnu
i gledaj, i bori se, Ale!
Nek te ne začude gladni,
poniženi, jadni i bosi
Bošnjaci u izlizan jaram
zapregnuti, kada ih spaziš.
Nek te ne začudi, Ale,
što nećes čaršije naći,
ni kule begovske, hane,
ni tople hamame, ni žene
u žaru, il feredži crnoj.
Nek te ne začudi, kada
u džamiji mjesto džemata
pronađeš konje i ovce:
to narodu oteti mal je
kog šejtanu daju u danak.
Ti samo razmahuj sabljom
i jaši kroz prašnjavu Bosnu,
neka te očaj bar vidi
i u tebe nasluti spas.
Kad dušmanin zaišće sablju
buzdovan i s prsa ti toke
i zlatni sahat i saruk
pa čak i kosu sa glave,
nedaj mu, nedaj mu, Ale,
već nastavi kružiti Bosnom.
Kad kao šugavi prosjak
u Džennet se materi vratiš,
reci joj: Ne strahuj majko
za svoga sina junaka,
veći su veći i jači Đerzelezi
danas Bošnjaci i hrabrije
danas se bore
jer žive i prkose vragu
dok smrt mu opaku slute.

Enver Čolaković
(16.oktobar 1950.)

Bosna žubori

Bosna žubori; nad pitomim krajem
Anđeo mira širi laka krila -
I lahor pirka, ko da sitnom cvijeću
Mistične priče šapće večer mila.
Bosna žubori i ko rujne usne
Cvijetne tiho obalice ljubi,
Pa tamo negdje, poput moje misli,
Kraj tvog se dvora u daljini gubi.

Bosna žubori, a s barčicom mojom
Nestašno sitni igraju se vali;
Ah, čini mi se, moj anđele, tako
Da ljubav tvoja srcem mi se šali

Musa Ćazim Ćatić

Povodom dana Republike Bosne

24. novembar 2007. Povodom 25. novembra

DOMOVINO, SRETAN TI PRAZNIK!

Bosni O Bosno moja, o jado moja, o zemljo moja! O ti moj kameni i bijedni kršu s kozama, panjima a mršavim konjima, čija su leđa oglodali samari, čije su noge iskrivili sjenari kad su s planina kroz duboki snijeg vukli teret težak, sitnom blagu hranu. O ti moj gladni sušićavi raju koliba, bunjišta, horoza i jare, tebe ubijaju. Hoće da te nema i stide se tebe. Tebe, Bosno majko! I nije šuma, tvoj sjajni ogrtač, bilo prvo Božansko ruho što vidjeh, i nisu tvoji crni dijamanti iz Kaknja, Breze, Zenice i Kreke bili prvi nakit što me zimi kiti - volim te i plačem, i plačem, ali ne nad grobom jer ti mrtva nisi, nego nad sudbinom, nad sramotnim trenom, I nad tvojom djecom, nad tom jadnom rajom. Bosno moja, moje tugovanje, Bosno moja - tužno robovanje! Bosno moja - ti ropkinja nisi, dok planinom tvojom gorštak hodi, dok u tebi živi pjesma o slobodi, dok klokoće mandra u kotlu ijednom, dok rijeke teku i potoci tvoji, koji u žuboru, u svom vječnom pjevujavascript:void(0) Bericht publiceren u doline nose pjesmu, koja bodri i - premda žalosno - ipak pjeva, pjeva, pjeva našu pjesmu, pjeva pjesmu Bosne, Bosno moja, moje tugovanje,... Enver Čolaković pjeva sevdalinku.

Teubei - Nesuh

Musa Cazim CATIC

Pokajanje jednog grijesnog pjesnika

Gospode, evo, na sedzdu ti padam,
Pred vjecnom tvojom klanjam se dobrotom
I molitve ti u stihove skladam,
Prosec: "Oh, daj mi smisao za ljepotom !"
Gospode, evo, na sedzdu ti padam.

Ti znas da bijah nevin poput rose
I poput lijera u proljecu ranom;
Al' ljudi, med sto pod jezikom nose,
Otrov mi dadose u bokalu p'janom,
Mada sam bio nevin poput rose.

I slavih Bakha kao sveto bice,
Veneri pete jezikom sam lizo -
Vlastitim zubom ja sam svoje zice
Komad po komad kao zvijer grizo
Slavec Bakha ko bozansko bice.

Svaciji prezir pratio je mene,
Od sjene moje druzi mi bjezahu,
I sve me ciste klonile se zene ...
Vaj, tesko je bilo meni siromahu,
Jer ljudski prezir pratio je mene.

Ja sada bjezim pod okrilje tvoje
I tvog Kur'ana, tvoje vjecne rijeci;
Gospode, grijehe odrijesi moje
I bolesnu mi dusu izlijeci -
Ta ja se sklanjam pod okrilje tvoje.

Gospode, razum prosvijetli mi sada
I daj mi snage, daj mi volju jaku,
Demone sve sto moze da savlada ...
Nek tvoja milost svijetli mi u mraku,
Gospode, razum prosvijetli mi sada !

Raspiri moje stare vjere plamen,
Vrati mi ljubav i sve stare dare,
Da tresnem casom o ledeni kamen
I noktom zgrebem Venerine care -
O raspiri, mi stare vjere plamen! ...

Gospode, evo na sedzdu ti padam,
I kajem grijehe pod tvojom dobrotom -
I molitvu ti u stihove skladam,
Prosec: "Ah, daj mi smisao za ljepotom!" -
Gospode, evo, na sedzdu ti padam! ...